Ugljikove nanopudere (HNB) otkrili su 2006. godine osnivači finske tvrtke Canatu Oy kada je istraživačka skupina pokušavala proizvesti jednozidne ugljikove nanocjevčice. CNB su stoga kombinacija ugljikovih nanocjevčica i sfernih fulerena (šuplje, zatvorene molekule ugljikovih atoma) i kombiniraju svojstva oba materijala.
Alternativa ITO-u
HNB ima visoku električnu i toplinsku vodljivost, mehanički je vrlo stabilan s niskom gustoćom u isto vrijeme. Kao i fulerena, HNB-ovi su vrlo reaktivni. Nasumično orijentirani nanobudovi pokazuju nisku radnu funkciju i kemijsku funkcionalnost. HNB-ovi su poluvodljivi i stoga posebno zanimljivi za uporabu u elektrotehnici.
#### Izvor slike: Računalni modeli nekih stabilnih nanobud struktura (Wikipedia, Arkady Krasheninnikov)HNB se može smatrati alternativom ITO-u (indijev kositar oksid) jer se, prema Canatuu, proizvodi pod normalnim tlakom na sobnoj temperaturi na isplativiji i ekološki prihvatljiviji način. Za razliku od ITO-a, koji se može proizvesti samo u vakuumu.